Vještine novog doba – Kako uspjeti u svijetu koji se brzo mijenja?

Podijelite članak

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on email

Dvije trećine naše djece obavljaće poslove koji danas ne postoje!

Ulazak u četvrtu industrijsku revoluciju unosi niz promijena u ekonomiju, na tržište rada i u naše živote.

Oduvijek su širom svijeta ljudi iz različitih oblasti života, kao što su vladajuće strukture, lideri iz poslovnog svijeta, ekonomisti, roditelji, nastavnici i pedagozi postavljali jedno te isto pitanje:

Koje vještine dijete treba da savlada da bi kad odraste uspjelo na tržištu rada i u životu?

Ono što „sad“ treba  da razmotrimo je činjenica da će se dvije trećine djece, koja trenutno pohađaju osnovnu školu, u životu baviti  poslovima koji danas još ne postoje!

S tim u vezi ovo pitanje danas poprima jednu drugu dimenziju i zahtijeva poseban pristup i razmatranje.

Na osnovu dugogodišnjeg iskustva kao profesor i trener za stručna usavršavanja nastavnika, iščitavajući različite tekstove i istraživanja, pokušaću da odgovorim koje su to ključne vještine „u svijetu koji se brzo mijenja“.

Zašto funkcije mozga od malih nogu ne koristimo u punom potencijalu?

Prije nego što  počnem sa nabrajanjem konkretnih vještina koje su potrebne za 21. vijek, važno je sagledati sljedeću naučnu činjenicu.

Dječiji mozak se u najranijem uzrastu razvija munjevitom brzinom, a veći dio arhitekture mozga završen je do dvanaeste godine. U ranom uzrastu mozak proizvodi milijarde neurona i sinapsi, mnogo više nego što je čovjeku potrebno. Sinapse u dječijem mozgu koje se koriste imaju tendenciju da postanu trajno utvrđene, u kontekstu u kojem ih dijete vezuje za određeno značenje i u okruženjima koja su njemu prijatna. U suprotnom, one se neće razvijati i postepeno će nestati.

Radnje koje se  prirodnim putem  dešavaju u dječijem mozgu nam idu u prilog, to nam je jedinstvane prilika da ih u određenom periodu iskoristimo. One će u kombinaciji sa vještinama, o kojima ću u nastavku da pišem, odrediti budućnost „čovjeka“., a najbolje je kad se treniraju od malih nogu!

Ova naučna činjenica nas navodi na zaključak da smo biološki predodređeni za učenje u ranim godinama. Treba da se osvijestimo i iskoristimo prednosti kojima nas je priroda obdarila. I to u ranom periodu razvoja, kada je učenje najlakše!

Vještine novog doba

1. JA-Vještina

20. vijek je bilo vrijeme biznis-menadžmenta, a 21. vijek je vrijeme self-menadžmenta!

Djeci treba da damo alat u ruke da se nauče samokontroli, kontroli vlastitih impulsa, kako da usmjere pažnju i imaju fokuse, kako da kontrolišu misli, osjećanja i djelovanja. Self- menadžment poćinje već u trećoj  godini npr. porukom: „Niko ne grize svoje prijatelje“.

2. MI-Vještina

Podrazumjeva sve odnose, način komunikacije, saradnju, strpljenje, slušanje sagovornika i empatiju. Jako je važno da djecu naučimo da razumiju percepciju drugih ljudi. Ovo im je potrebno da bi se na lijep način igrala sa drugima. Ova vještina je vrlo važna u svijetu gdje je važnije „čitati ljude“ nego „čitati“. Navešću primjer da dijete već sa tri godine može da razumije drugu prespektivu, a beba od 9. mjeseci pokazuje znakove empatije.

Kombinaciju „JA- i  TI- Vještina“ definiše  takozvana „emocionalna inteligencija“ koja se po pravilu razvija u predškolskoj dobi. Ono što ne smijemo zaboraviti je da treba obezbijediti uslove da se obje vještine dalje razvijaju i njeguju kroz sve vaspitno-obrazovne sisteme.

3. Vještina postavljanja pitanja

Treba da naučimo djecu da postavljaju pitanje „Zašto, Kako, Što…?“. Budite sretni da imate priliku da odgovarate na sva ta pitanja. Nekad su naporni sa pitanjima i zna nas boliti glava pa kažemo da su dosadni. Ali to je jedini način da razumiju svijet oko sebe i kako on funkcioniše!

U današnjem svijetu TEHNOLOGIJA i INFORMACIJA je važnije postaviti dobro pitanje, nego dati odgovor.

U poslovnom svijetu postoje programi koji treniraju lidere da bolje sagledaju probleme i nađu rješenja, tehnikom ponavljanja pitanja „Zašto?“.

Ovdje se nameće pitanje: Zašto treniramo odrasle ljude da kreiraju pitanja, kad je ovaj proces za dijete već od treće godine potpuno prirodan? Prirodno je da djeca vide svijet u obliku „upitnika“, zar ne? A sve zavisi od naših pohvala koje će ih ohrabriti da dalje postavljaju pitanja!

“Važno je da nikad ne prestaneš s pitanjima.“ Albert Einstein

4.  Vještina – aktivno učenje

Veoma često umijemo da odraslu osobu opišemo  kao „čovjeka od akcije“ ili „čovjeka koji je u stanju da skine zvijezde s neba“. Za većinu nas je on vrlo pozitivna i uspješna osoba. Kada bismo rekli za dijete da je „od akcije“ i da „skida zvijezde s neba“, ne vjerujem da bismo ga doživjeli u pozitivnom smislu. Odmah bismo pomislili da je nemirno i živahno.

Za većinu je dijete dobro kad je mirno, kad sjedi i posluša ako mu kažemo „Ne diraj to“!

Jedan od najuticajnijih savremenih svijetskih naučnika u području obrazovanja, John Hattie, je u jednom od svojih istraživanja postavio pitanje nastavnicima. „Ko su najbolji učenici?“

Većina njih je odgovorila: „Oni koji dolaze na vrijeme i koji prate nastavu.“

Zašto ovo radimo?  Radi sopstvene sigurnosti i udobnosti!

Umjesto da ih sputavamo, treba da im damo aktivan prostor da istražuju svijet. Najbolje se uči kombinujući fizičku i intelektualnu aktivnost!

5. Vještina – učiti iz grešaka

Danas ćete vrlo često na intervjuima za posao čuti pitanje: „Šta ćeš uraditi ako doživiš neuspjeh ili napraviš grešku?“

Ova vještina podrazumijeva fleksibilnost i prilagođavanje. Zamislite porculansku lutku koja stoji  pričvršćena na federima i njiše se tamo- amo, ali nikad ne pada? To je model po kome bi trebalo da vaspitamo i obrazujemo djecu da bi uspjeli u svijetu koji se brzo mijenja.

6.  Kreativnost kao vještina

Podrazumijeva mogućnosti da vidimo svijet ne samo onakvim kakav jeste, nego kakav bi mogao da bude. Na globalnom nivou, vještina koja se najviše cijeni je „kreativnost“.

Kreativnost podrazumjeva mogućnosti, odgovara na pitanje „Šta ako…?“ i rješava većinu problema!

Ako učimo djecu da vide svijet našim očima, veliki je rizik da će u svemu vidjeti samo jedan put!

Jean Piaget, jedan od najvažnijih istraživača kognitivnog razvoja djece, postavio je pitanje:

Da li formiramo djecu koja su sposobna da nauče samo ono što je već poznato? Ili treba da kroz cijeli život  razvijamo kreativne i inovativne umove, sposobne za otkrivanje?“

Danas se kreativnom odraslom osobom smatra ona u kojoj je preživjelo dijete!

I za kraj – zamislite „čovjeka“ koji je od malih nogu savladavao vještine 21. vijeka i koji je imao priliku da ih dalje razvija kroz vaspitno-obrazovne sisteme. Iako naš um u ovom momentu ne može ni da zamisli kojim poslom će da se bavi – dali smo mu pristup svijetu novih mogućnosti!

Autor: Adriana Švraka

Adriana Švraka, osnivač i direktor Glossa – centra za njemački jezik. Osnovno i srednje obrazovanje je stekla u inostranstvu, a visoko na Univerzitetu u Banjoj Luci. Predavala je dug niz godina u raznim obrazovnim institucijama. Trener je i multiplikator Goethe-Instituta za stručna usavršavanja. Obučila je na stotine nastavnika sirom svijeta. Od 2003. se bavi metodikom i didaktikom vaspitno- obrazovnih procesa.  Od 2009.  razvija planove i programe za offline nastavu i mnogobrojne sisteme za različite formate nastave na daljinu (online učenje).

Možda će vas zanimati

Prijavite se na Newsletter

Prati naše aktuelne promocije, bitna dešavanja i novosti

Glossa Online logo

Kontakt

Pišite nam za sve dodatne informacije

Prijava za besplatan probni čas

Testiraj našu virtuelnu učionicu i nivo znanja