Kuda ide obrazovanje? Koja je tvoja uloga u doba revolucije 4.0?
Smjernice za roditelje, učenike i nastavnike

Podijelite članak

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on email

petak, 4. septembra 2020.

Imajući u vidu da smo dobro zagazili u industriju 4.0  krajnje je vrijeme da se preispita uloga obrazovanja, s obzirom na to da industrije koje danas postoje nisu postojale do prije 5 ili 10 godina.

Tradicionalni obrazovni sistem kod nas i u većini zemalja svijeta, dakle nismo samo mi izuzetak, pravljen je za početak 20. vijeka, prilagođen industriji 1.0, odnosno 2.0.  Naš obrazovni sistem je napravljen da oblikuje ljude za rad u fabrici, u jednom strukturisanom industrijskom sistemu. Zato imamo npr. zvono u školama koje simbolično označava kraj radnog dana, kao što je to nekad bilo u fabrikama. Mlade generacije se obrazuju za rad u okruženju koje se odavno promjenilo.

U ovom tekstu bih se osvrnula na današnji obarzovni sistem – zbog čega u ovom obliku postoji,  a kako bi sa druge strane mogao da izgleda. Podijeliću iskustva i savjete koje smatram korisnim u obliku smjernica sa nastavnicima, roditeljima i novim generacijama.

Kako je nastalo obrazovanje koje danas poznajemo?

Ako želimo da razumijemo kako je nastalo obrazovanje koje danas imamo, moramo sagledati stvari u širem kontekstu. Naš obrazovni sistem  je nastao  kao odgovor na potrebe koje je donijela  takozvana industrijska revolucija  prije otprilike 200 godina. Tada je ljudsko društvo prešlo u industrijsko doba. Ljudi su tada bili gladni dobara koje nije imao ko da proizvede, jer na zanatski način se nije moglo proizvesti onoliko koliko su tržišta iziskivala. Primjenom mašina, ali mnogo više podjelom rada,  sjeckanjem jednog cjelovitog procesa na dijelove, stvaraju se organizacije gdje se neko bavi samo nabavkom, neko prodajom, neko proizvodnjom ili nekim drugim poslovima. Ljudska produktivnost se povećala nekoliko stotina puta u odnosu na prethodnih 50 generacija postojanja ljudskog društva.

Obrazovanje je pratilo taj koncept i tu ideju, tako da je korpus znanja rascjepkan na predmete, na godine, na semestre, na faklultete. Samim tim je određen nivo i obim znanja koje se u određenom obliku i mjeri mora naučiti da bi se nešto radilo.  Stvari su se sporo mijenjale. Ako je vaš otac živio na jedan način, mogli ste biti poprilično  sigurni da ćete živjeti slično kao on.

Šta se danas dešava?

Tržišta su prezasićena. Sve se mijenja munjevitom brzinom. Više nije dovoljno masovno proizvoditi uz upitan kvalitet – u smislu – sve može da prođe!  Čim god da se danas bavite niste sigurni da li ste dovoljno konkurentni i da li neko bolje i kvalitetnije radi od vas.

Iz tog razloga treba da budemo svjesni da smo iz industrijskog društva već ušli u neko novo doba, „doba znanja“.

Zašto današnji obrazovni sistem nije usaglašen sa datim momentom?

Istraživanja nam govore da 96 odsto mladih misli da ih formalno obrazovanje ne priprema sa potrebnim znanjem i praktičnim vještinama za pravi posao. Jako je važno da na vrijeme shvatimo  da većina naše djece nije spremna na to šta ih čeka u revoluciji 4.0.

Postavlja se pitanje koliko naše obrazovanje omogućava studentima ili učenicima da dobijene informacije stave u kontekst, koliko ličnog iskustva, ekspertske promišljenosti im obrazovanje daje i koliko miješanjem ovih segmanata dobijaju nova znanja koja brzo mijenjaju svijet.

Nekad se smatralo da posjedovanje informacija omogućava konkuretnu prednost u poslu, a što je jedan od najvažnijih segmenta našeg života – željeli mi to ili ne! Danas je važna sposobnost kreiranja novih radnih znanja koja će dovesti do novih proizvoda, novih tehnologija, novih načina poslovanja, koja će biti dobra za kupce i društvo i  koja će nam donijeti konkurentsku prednost. Paradigma se promijenila, a obrazovanje nije usaglašeno sa datim momentom!

Današnje obrazovanje ne podstiče razvoj ključnih vještina, stavova, intuicije, iskustva i kreativnosti, a mnogo je važnije od eksplicitnih znanja koja dobijamo zapisivanjem, frontalnim predavanjem i testiranjem.

Šta sve postižemo testovima, kolokvijumima, pismenim i usmenim provjerama?  Postižemo samo da nam učenik ili student pokaže kako je eksplicitna znanja uspio preseliti iz knjige u glavu kako bi ih reprodukovao.

Najveći problem u današnjem sistemu obrazovanja je što škole serviraju znanje tako što testiraju učenike, a ne formiraju dovoljan broj inovatora i kreativaca. Škole ne uče učenike kako da misle, što nije samo prijetnja za budućnost kompletnog društva, već i za sadašnjost.

Za nas  industrija 4.0 podrazumijeva  promjenu koja zahtijeva prilagođavanje, ali moramo da razumijemo da je za nove generacije industrija 4.0 početno stanje u kojem kreiraju svoj život. Njima nije potrebna obuka za upotrebu telefona, aplikacija ili komunikaciju putem digitalnih medija. Oni ne reaguju na frontalna predavanja i suvoparno iznošenje činjenica. Oni traže fleksibilne obrazovne puteve, izmještanje škole, znanje koje ne mora nužno biti usmjeravano od strane predavača.

Većina stvari koje se danas nauče u školi nije primjenjiva kad se završi školovanje. Oni koji razvijaju planove i programe za obrazovanje moraju da budu svjesni toga, kao i različitih pristupa, načina učenja, metoda i alata. Mladi ljudi vape za promjenama i itekako su sposobni da rade stvari smisleno.

Kako bi moglo da izgleda obrazovanje?

Navešću Bolonjski proces kao primjer koji je sam po sebi dobra ideja, ali iz više razloga nije dobro sproveden u djelo, s obzirom na to da nam je i dalje bitnije zvanje nego znanje!  Da li je važnije da neko ko upiše fakultet, po automatizmu upisuje i doktorat ili da sistemski primijeni znanja u praksi?

U odnosu na ključne vještine koje su nam potrebne u savremenom svijetu treba da shvatimo da posao nije podijeljen na semestre, nemamo ljeti tri mjeseca pauzu i nemamo testove kad nas šef pita šta smo radili prošle sedmice. Na poslu ne znate na kom času ili na kojim predavanjima se trenutno nalazite.

Današnji poslovi su uglavnom timski, multidisciplinarni i interdisciplinarni. Više ne sjedite i ne radite sami. Takvo mora biti i obrazovanje, gdje se sprovode realani projekti, gdje se učenici ili studenti uključuju u tim i gdje se kreativnost uči i vježba. 

Obrazovanje treba mlade da pripremi za život, tako što će podsticati:

1. Rad u timu.
2. Kreativno rješavanje problema.
3. Introspekciju – sposobnost da se analizira okruženje kako bi se donijele prave odluke.
4. Korišćenje svih benifita koje donose tehnologije. Naučiti ih kako da upravljaju tehnologijama, a ne da tehnologije upravljaju njima.
5. Mišljenje da neuspjeh ne postoji, samo iskustvo više. Padove treba da shvate, prihvate i nauče iz njih. 
6. Mišljenje da prepreke ne postoje, to su samo prilike.
7. Radoznalosti – dovoljno ih osnažiti da iskažu svoje mišljenje i emocije bez straha da će biti osuđeni. Treba ih pripremiti da uče iz grešaka.

Kad se ispune ti uslovi, nivo odgovornosti koji su mladi spremni da preuzmu za svoj sopstveni proces učenja biće mnogo viši, kao i rezultati.

Treba razmišljati o efikasnosti i efektivnosti obrazovanja. Znanje mijenja osobu tako da ona drugačije djeluje! Postavlja se pitanje koliko naše obrazovanje mijenja ljude?

Ključ su novi obrazovni modeli!

Smjernice za nastavnike

1. Nemojte samo ubacivati tehniku u razred i nadati se dobrim stvarima. Fokusirajte se na promjene u pedagogiji, ne u tehnologiji.  Služite se tehnologijom za stvaranje prilagođenog okruženja za učenje usmjereno na samog učenika.

2. Smanjite predavanja. Nemate sve odgovore. Učenje emitiranjem ne prolazi u ovoj generaciji. Počnite učenicima postavljati pitanja, slušajte njihove odgovore.

3. Osnažite učenike za saradnju. Podržite ih da rade jedni s drugima i pokažite im kako da pristupe svijetu stručnjaka iz određenih oblasti, jer taj svijet im je dostupan na mrežama.

4. Fokusirajte se na cjeloživotno učenje, a ne na podučavanje za testove. Nije važno šta će znati kad maturiraju, važnija je sposobnost i ljubav prema cjeloživotnom učenju. Nemojte brinuti ako djeca ne znaju ključne datume istorijskih bitaka. On ih mogu potražiti. Usmjerite se na to kako da ih podučite da uče – ne šta eksplicitno znaju.

5. Osmislite obrazovne programe prema sljedećim normama:  U njihovom iskustvu učenja treba postojati izbor, prilagođavanje, integritet, saradnja, zabava, transparentnost i inovacija. Poboljšajte jake strane kulture i ponašanja u učenju utemljenom na projektima.

6.  Ponovo osmislite sebe kao nastavnika, profesora ili pedagoga.  I vi možete reći: „Jedva čekam jutro kako bih ustala i otišla na posao!“

Smjernice za roditelje

1. Treba da obratimo pažnju na poruke koje šaljemo našoj djeci, a one mogu ovako da zvuče:

„Upiši fakultet, završi ga, čeka te siguran posao, poželjno je da radiš na istom radnom mjestu do penzije, stekni uslove za penziju, nemoj da se izdvajaš, nemoj da daješ sve od sebe i nikad nemoj da budeš taj koji će da digne ruku najviše, jer ti onda spasa nema!“

2. Vratite večeru kao porodični ritual!  To je sjajno mjesto za razgovor sa djecom o vrijednostima.

3. Većina roditelja  tehnologiju  smatra za nužno zlo, umjesto da pokuša da razumije na koji način ona može da poboljšava naš život i život naše djece. Digitalna transformacija se dešava nezavisno od naših želja i očekivanja. Inače se upuštamo u borbu sa vjetrenjačama.

Smjernice za nove generacije

1. Studirajte. Daleko je zanimljivije od srednje škole, a studij će vam biti potrebniji od srednjoškolske diplome kako biste uspjeli u ekonomiji znanja.  Osim toga, ionako će biti neophodno učiti cijeli svoj život.

2. Budite strpljivi na poslu – posebno kad vidite zastarjelu tehnologiju i birokratske načine obavljanja posla. Umjesto da odmah pobjegnete borite se za promjene. Vaše znanje i saradnja pokrenuće inovacije i uspjeh.

3. Nemojte kupovati loše proizvode. Natjerajte kompanije da djeluju sa integritetom, jer ćete ih primorati da se urede.

 4. Nemojte odbacivati iskustvo. Vi ste autoritet u nečemu važnom- ali niste autoritet u svemu. Vaša iskustva će vas učiniti boljim poduzetnikom, aktivistom, učiteljem ili onim šta već odaberete.

5.  Težite da živite principijelan život uzimajući u obzir posljedice. Imate jedan život – neka on vrijedi. Imate pravo reći kako novac nije sve. Svakako težite prosperitetu. Ali budućnost treba više od vas! Mislite na svijet koji će da naslijede vaša djeca i učinite ono što možete kako biste ga učinili boljim. Radite u svojoj zajednici, angažujte se politički, učinite pravu stvar.

6. Nemojte odustajati. Kada odrasli kritikuju vašu generaciju, nemojte to lično shvatati. Vi ste najpametnija generacija – zaista! Vi ste prva globalna generacija. Imate bolji svijet nadohvat ruke. Posegnite, izdržite, neka se desi!          

Svaka revolucija ima svoju priču. Kada povjerujete da možete da nosite revoluciju na svojim leđima, jer je to vaše vrijeme, kad to povjerujemo svi, imaćemo drugačije društvo.

Koja je tvoja uloga u doba revolucije 4.0?

Autor: Adriana Švraka

Adriana Švraka, direktor Glossa – centra za njemački jezik. Osnovno i srednje obrazovanje je stekla u inostranstvu, a visoko na Univerzitetu u Banjoj Luci. Predavala je dug niz godina u raznim obrazovnim institucijama. Trener je i multiplikator Goethe-Instituta za stručna usavršavanja. Obučila je na stotine nastavnika sirom svijeta. Od 2003. se bavi metodikom i didaktikom vaspitno- obrazovnih procesa.  Od 2009.  razvija planove i programe za offline nastavu i razne formate nastave na daljinu (online učenje).

Možda će vas zanimati

Prijavite se na Newsletter

Prati naše aktuelne promocije, bitna dešavanja i novosti

Glossa Online logo

Kontakt

Pišite nam za sve dodatne informacije

Prijava za besplatan probni čas

Testiraj našu virtuelnu učionicu i nivo znanja