Kako razvijati rezilijentnost ili otpornost u uslovima krize? Zašto je najbolja investicija – investicija u znanje?

Podijelite članak

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on email

sreda, 28. oktobra 2020.

U posljednjih nekoliko mjeseci stiče se utisak da je sintagma “nova normalnost” ili „nova stvarnost“ zasigurno najomraženija. Ovi pojmovi označavaju promjenu mikroklime u društvenom kontekstu u kome se kao pojedinci trenutno nalazimo. Način prilagođavanja novim okolnostima jasno pokazuje razliku između onih koji su prilagodljivi i strpljivi i onih koji to nisu.

Na osnovu ličnog iskustva, razgovora sa stručnjacima iz određenih oblasti, čitajući naučna istraživanja i istorijske činjenice uz sagledavanje trenutne situacije, pokušaću da približim procese kroz koje trenutno prolazimo usljed krize i predstavim smjernice iz svog ugla – šta je ono što nam je svima potrebno da prevaziđemo krize i obezbijedimo bolju i sigurniju budućnost.

Činjenica je da je pandemija, koliko god bila loša sama po sebi, postala dio našeg života. Neki je vide kao šansu za čovječanstvo i krizu iz koje svi možemo da izađemo mnogo jači. Ali s druge strane smo uvidjeli gdje su nam granice i koliko se kolektivni strah može odraziti na sve oblasti života. I dalje ne razumijemo u kom pravcu će se razvijati naš socijalni i društveni život, jer smo u strahu.

Sa evolucijske tačke gledišta, procesi kroz koje usljed kriza trenutno prolazimo su potpuno prirodni jer podrazumijevaju prilagođavanje na nove okolnosti – „Survival of the fittest“. Čemu sve treba da se prilagodimo – to ćemo još vidjeti, jer ova kriza je drugačija od svih dosadašnjih, s obzirom na to da je globalna. Ono što je sigurno, izvjesno i poželjno, jeste da razvijamo „rezilijentnost“ – da se osnažimo za ono što dolazi sutra!

Šta je rezilijentnost?

Pojam rezilijentnost odnosi se na sposobnost pojedinca da se nosi sa stresom i teškim i neprijatnim situacijama. Može se definisati i kao prilagodljivost promjenama i sposobnost za uspješnu adaptaciju, uprkos izazovima i teškim okolnostima. Istraživanja na temu rezilijentnosti pokazuju da ovo nije stalna i nepromjenjiva osobina čovjeka, nego se može mijenjati tokom života. I zaista, ljudi mogu razvijati i njegovati rezilijentnost kao i druge vještine koje zahtijevaju vježbe, vreme i trud.

Koju ulogu ima rezilijentnost u periodu pandemije Covid-19?

Čovjek po svojoj prirodi može da prihvati samo okolnosti koje razumije. On takođe može da prihvati okolnosti ako je shvatio da nešto ne može da promijeni i da nema uticaja na konkretnu pojavu, iako je ne razumije. Šta god da je u pitanju, važno je da su emocije regulisane u skladu s okolnostima.

Navešću primjer vremenskih prilika i promjena koje nas ograničavaju i spadaju u kategoriju restrikcije. Svi mi se, u skladu s vremenskim prilikama i okolnostima, ponašamo i organizujemo svoj život u smislu prilagođavanja: koju garderobu nosimo, kada putujemo, kada planiramo godišnji odmor, kada idemo autom, a kada pješke; kad nosimo kišobran, kapu ili rukavice, kad ostajemo kod kuće, a kad izlazimo itd. Za nas je ova vrsta restrikcije potpuno prihvaćena i prirodna. Mi prilagođavamo naše živote vremenskim promjenama.

Primjer restrikcije koja nam se danas nameće je zabrana okupljanja, odnosno  fizička distanca. Tu vrstu rekstrikcije prihvatamo teškog srca! Zašto? Zato što nije u skladu sa našim vrijednostima, koje su za nas od velikog značaja. Neke od njih su bliskost, odnosi i kontakti s drugim ljudima, obrazovanje, komunikacija, pokazivanje poštovanja itd.

Ono što je važno jeste prilagoditi se i pronaći druge načine ili puteve kako te vrijednosti dalje da živimo kako bismo zadovoljili naše potrebe. U ovom slučaju zabrana okupljanja i smanjivanje fizičkih kontakata mogu se kompenzovati virtuelnim kontaktima, npr. pomoću Zooma, WhatsAppa, Vibera ili drugih digitalnih platformi.

Tri strategije kojima se služe rezilijentne osobe

Navešću tri strategije koje su naučno istražene, a koriste ih rezilijentne osobe u teškim okolnostima:

1. Rezilijentne osobe znaju, i potpuno su svjesne, da se loše stvari dešavaju i da su sastavni dio života. Takođe znaju da su patnja i bol takođe sastavni dio svake ljudske egzistencije.

2. Rezilijentne osobe su fokusirane na svoj cilj, imaju prioritete i rješavaju probleme. Izuzetno dobro upravljaju svojom pažnjom. Fokusiraju se samo na stvari koje mogu da mijenjaju. Često odbacuju negativnosti, fokusirani su na dobro u njihovom okruženju i svijetu. Ne upadaju u zamke tuđih života, predstavljenih pomoću virtuelnog svijeta, npr. Facebook-a, Instagrama itd, a takođe su sposobni da preispituju sadržaj koji im se nudi te ne padaju lako pod uticaj lažnih vijesti – „fake news“.Imaju uzore koji ih inspirišu i čija uvjerenja, stavove i ponašanja nastoje da usvoje i integrišu – ugledaju se na bolje!

3. Rezilijentne osobe se stalno preispituju: „Da li mi moje ponašanje u datim okolnostima pomaže ili šteti?“

One pokazuju visok stepen prilagodljivosti, koja se ogleda u fleksibilnijem načinu razmišljanja o izazovima date situacije i fleksibilnijem načinu emocionalnog reagovanja na stres.

Sigurnost nam je potrebnija nego ikad, kako da je obezbijedimo?

Preliminarni rezultati istraživanja koja su nedavno provedena u regionu pokazuju da ljudi sa naših prostora teže izlaze na kraj s potrebom da reorganizuju život, nego sa sveprisutnom prijetnjom da su izloženi zdravstvenom riziku.

U skladu s tim, izvjesno je da određene rutine, aktivnosti, zahvalnost i znanje smanjuju stres i daju osjećaj sigurnosti. Kada se prilagođavamo novoj situaciji, potrebno je uobičajene stvari pokušati sagledati na drugačiji način i uvesti promjene koje će nam donjeti rezultate u drugačijim okolnostima.

1. Rutine i aktivnosti

Glad za strukturom izražava jednu od osnovnih potreba čovjeka. Struktura u izolaciji i krizi nije jednostavan posao, pogotovo za roditelje i djecu. Radni dani su dijelom uhodani uz „uči kod kuće“ i “radi od kuće” (ili radi kao i ranije). Ali, da bi dom ulivao mir i sigurnost, novi ritam je potreban svakom članu porodice, svakog dana.

Na nama je da odlučimo koje korisne rutine ćemo uvesti u naš svakodnevni život!

Nemojte po čitav dan glavu okupirati isključivo pričama o Covidu-19; naš život je sadržajan, imamo različite životne uloge i obaveze i trebalo bi se baviti drugim stvarima, razmišljati o drugim aktivnostima, a informacije primati isključivo u potrebnoj mjeri, da bismo bili korisni i efikasni kao članovi zajednice.

2. Zahvalnost

Nauka je dokazala da rezilijentnost traži zahvalne ljude. Zato naučnici, neurolozi i psiholozi ukazuju na važnost koju za našu psihu i sveukupan život ima zahvalnost. Praktikovanje zahvalnosti znači više zadovoljstva, više empatije i opraštanja, zaštitu od stresa, dublji san, jačanje duhovnosti, više ispunjavajućih odnosa. Zahvalnost utiče na nivo našeg raspoloženja i motivaciju. Brojni autori govorili su o zahvalnosti, a ja bih izdvojila Cicerona:  “Osim što je najvažnija, zahvalnost je i majka svih ostalih vještina”. 

3. Nova znanja

Ono što je manje izvjesno, jeste pitanje strukture poslovnih procesa i sistema i posljedično, formiranje novih radnih pozicija pod uticajem novih tehnologija. Strukturalne i tehnološke promjene duboko transformišu većinu zanimanja. Četvrta industrijska revolucija je obilježena usponom digitalnih tehnologija i podrazumjeva procesnu automatizaciju koja ubrzava razvoj proizvoda i omogućava kreiranje novih biznis modela.

Primjenom automatizacije stvara se okruženje prilagođeno svim poslovnim procesima.

U skladu s ovom činjenicom, važnost treba dati vještinama prilagođavanja i učenja, a ne uskoj stručnoj osposobljenosti za određeno zanimanje. Mnoga zanimanja su sasvim nestala, a pojavila su se nova – ponekad nepredvidiva po sadržaju. Došlo je do velikih promjena u sklopu postojećih radnih mjesta. U mnogim slučajevima, promjene na radnom mjestu predstavljaju izazov za obrazovanje jer se i zahtjevi za kvalifikacijama, također, mijenjaju. Potreba za raznim oblicima dokvalifikacija, prekvalifikacija i inovacija znanja za potrebe rada, su razlog što će zaposleni sve više biti uključivani u razne oblike formalnog i neformalnog sistema obrazovanja.

Radno mjesto postaje polazište cjelokupne politike permanentnog obrazovanja.

Kao i svaka investicija, investiranje u znanje zahtijeva plan, vrijeme i sredstva. Dodatna prednost i mogućnost koju danas imamo je da pomoću interneta i digitalnih tehnologija možemo doći do besplatnih sadržaja kojima možemo unaprijediti naša znanja i vještine.

Prvo moramo odlučiti u koji segment želimo da investiramo. Strani jezik, IT, lične veštine ili nešto peto?

Investirati u učenje stranog jezika je, na primjer, uvijek dobra ideja. Za godinu dana proći ćete cijeli nivo jezika, a možda i više od toga. Popravićete komunikaciju, što može da prevagne u vašu korist na razgovoru za posao i donese vam bolje radno mjesto.

Razmislite šta je najveća vrijednost kojom raspolažete ili koju možete da unaprijedite, a koju biste mogli da “prodate” drugom poslodavcu?

Kvalitetna osoba koja ulaže u svoje znanje i stručnost uvijek će biti prepoznata na tržištu!

S obzirom da situacija trenutno nije potpuno jasna, nastavite učiti, ulažite u sebe, vjerujte sebi, okružite se najboljima i budite strpljivi.

Zaključak:

Korona i tehnološka transformacija će uticati na nas u mnogim segmentima – ljudskim, poslovnim, emotivnim, i u bliskim odnosima, i tako nam omogućiti da bolje upoznamo sebe i opstanemo – jedino ukoliko razvijemo rezilijentnost ili otpornost na stres.

Ne ulagati u sebe je kao ploviti niz brzu rijeku bez vesla, mape ili znanja o tome šta nas čeka iza sljedeće krivine. Stvari mogu ići dobrim tokom neko vrijeme, ali u određenom trenutku shvatićemo da smo napravili veliku grešku.

Najsigurnija investicija u doba pandemije je ulaganje u znanje i zdravlje. Iskoristite ovo vrijeme! Svi sistemi će se ponovo vratiti u „novu“ normalnost, ali karte će se iznova dijeliti. Zato budite spremni za stvarnost!

„Investicija u znanje vraća se s najboljim kamatama” – Benjamin Franklin

Autor: Adriana Švraka

Adriana Švraka, direktor Glossa – centra za njemački jezik. Osnovno i srednje obrazovanje je stekla u inostranstvu, a visoko na Univerzitetu u Banjoj Luci. Predavala je dug niz godina u raznim obrazovnim institucijama. Trener je i multiplikator Goethe-Instituta za stručna usavršavanja. Obučila je na stotine nastavnika sirom svijeta. Od 2003. se bavi metodikom i didaktikom vaspitno- obrazovnih procesa.  Od 2009.  razvija planove i programe za offline nastavu i razne formate nastave na daljinu (online učenje).

Možda će vas zanimati

Prijavite se na Newsletter

Prati naše aktuelne promocije, bitna dešavanja i novosti

Glossa Online logo

Kontakt

Pišite nam za sve dodatne informacije

Prijava za besplatan probni čas

Testiraj našu virtuelnu učionicu i nivo znanja