Kako će da izgleda povratak u školske klupe tokom pandemije Covid 19?

Podijelite članak

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on email

subota, 18. jula 2020.

Šta je to „kombinovana nastava“? Da li je ovaj oblik nastave nova šansa za obrazovni sistem?  

U cijelom svijetu trenutno se diskutuje o mogućnostima održavanja nastave od septembra. Čitajući izvještaje iz regiona i drugih zemalja, uglavnom zapažamo tri moguća modela nastavnog procesa, u zavisnosti od procjene rizika zaraze koronavirusom.

Iako je neizvjesno na koji će se način nastava od septembra odvijati, najčešći odgovor koji  možemo u ovom momentu da čujemo je „kombinovana nastava“.

Šta je to? Kakav je to oblik nastave? Kako se sprovodi? Na koji način učenici mogu da postignu rezultate u učenju? Ova pitanja postavljaju ne samo roditelji i djeca, nego i nastavnici!

Pokušaću da odgovorim na pitanje šta je to „kombinovana nastava“, koji su izazovi u primjeni ovog oblika nastave i  na koji način njom može da se unaprijedi obrazovni sistem.

Šta je to „kombinovana nastava“?

Godinama unazad postoji praksa da se predavanja na neki način kombinuju. Dakle, „kombinovna nastava“ nije nepoznat i nov pojam. Često nailazimo na različita značenja ovog oblika nastave, ali u skladu sa onim danas najšire prihvaćenim definiše se kao „blended learning“ ili  „hibridno učenje“.

Radi se o načinu učenja koji objedinjuje nastavu u učionici i tehnologije, i čija je glavna ideja da se odaberu odgovarajući mediji za sve vrste i nivoe obrazovanja.

Kombinovana nastava podrazumijeva oblik učenja koji se sastoji od online lekcija ili online rada upotrebom digitalnih alata i klasičnog, tradicionalnog  učenja u učionici na posebnoj lokaciji. U oba oblika učenja radi se pomoću didaktičkih materijala i obavljaju aktivnosti u vezi s predmetom učenja, koje u kombinaciji pružaju cjelovito iskustvo i rezultate u učenju. 

Ovaj vid nastave omogućava da se koriste sve prednosti savremene tehnologije, da bi se olakšao proces učenja, ali i iskoristile prednosti tradicionalnog oblika učenja u učionici. Povezuje ono najbolje od tradicionalnih metoda podučavanja u učionici s rastućim potencijalom koji pruža online učenje. Može imati niz prednosti i koristi za učenike, kao što je struktura sadržaja, odmjerenost samog sadržaja u smislu težine i prilagođavanja predmetu učenja, samostalno određivanje tempa učenja,  izbor dodatnih materijala  i intenzivna socijalna interakcija.

Šta kažu istraživanja o savremenoj kombinovanoj nastavi?

U osvrtu na temu „hibridno učenje“ navela bih istraživanje, koje su još 2004. godine sproveli Alfred Rovai i Hope Jordan (Rovai & Jordan, 2004), u kom su  ispitali stepen zadovoljstva  unutar tri grupe učenika. Jedna grupa je učila uz pomoć tradicionalnih metoda  u učionici. Kod druge grupe učenika nastava se odvijala po modelu e-učenja (isključivo online), a u trećoj grupi primijenjen je model kombinovane nastave (blended learning – hibridno učenje). Istraživanje je pokazalo da je stepen zadovoljstva  bio najveći  među učenicima u trećoj grupi, dakle onoj, u kojoj su učenici učili prema modelu kombinovane nastave. To pokazuje da uspjeh kombinovanog modela učenja proizlazi iz povezivanja efikasnosti i fleksibilnosti online učenja i društvene komunikacije pomoću nastave uživo, koja je učenicima potrebna za uspješno učenje.

Kao najvažnije prednosti kombinovane nastave, u ovom istraživanju navode se: intezivna komunikacija, osjećaj zajedništva, bolji rezultati u učenju, saradnja u učenju tokom zadataka, bolja mogućnost davanja povratnih informacija, aktivno učestvovanje u procesu učenja, lakše pružanje i dobivanje pomoći pri učenju, zabavan i praktičan način učenja i podučavanja.

Koji su izazovi pred nama kad je riječ o kombinovanoj nastavi?

Kako bi se učenicima omogućilo moderno i uspješno obrazovanje, potreban im je nastavnik. Da bi taj nastavnik mogao ispuniti zadaću formalnog obrazovanja, mora posjedovati, između ostalog, kompetencije koje se odnose na informatičke, informacijske i komunikacione tehnologije. Ovdje je bitno naglasiti razliku između informatičke i informacijske pismenosti.

Najveći izazovi i poteškoće s pismenošću u digitalnoj kulturi nisu samo vještine rukovođenja tehnologijama, uzimajući u obzir da je većina njih prilagođena korisnicima (user-friendly), nego su to vještine koje podrazumijevaju upotrebu digitalnih alata u inteligentne svrhe korištenja informacija i komunikacije. Upravo ove vještine omogućavaju pretragu, odabir, analiziranje, interpretaciju i obradu velike količine informacija kojima se može pristupiti korištenjem novih tehnologija, kao i komuniciranje s drugima pomoću digitalnih resursa.

Svakako bih pomenula vještinu rukovođenja tehnologijama kao nešto što se ne podrazumijeva:

Važno je da se ima u vidu da, ako dijete ima zadatak da nakon urađenog testa u svesci  treba da ga slika i pošalje nastavniku, da upload te iste slike može da traje duže nego upload nekog drugog dokumenta, npr. word-dokumenta. Uz to, sam proces isporučivanja slike može da uspori brzina interneta kojom dijete u datom momentu raspolaže. S tim u skladu, trebalo bi dogovoriti vrijeme potrebno za upload i slanje slika, i uskladiti ga s vremenom koje je predviđeno za izradu testa,  da se ne bi stvarao dodatni pritisak na djecu. Isto tako, ako dijete ima zadatak da slika zadaće koje je uradilo u svesci, treba uzeti u obzir koliko vremena dnevno potroši samo na upload i slanje slika, što itekako može da iscrpi i  dijete i roditelja.  Na osnovu ovakvih iskustava treba razmisliti o mogućnostima – koje nam nude tehnologije – olakšanja rada učenicima i nastavnicima, imajući u vidu pedagoški cilj, koji u ovom slučaju ima zadaća, odnosno test.

Da bi se izbjeglo opterećenje učenika, demotivacija, dezorijentacija, dosada, frustracija, obrada zadataka  na osnovu „copy-past“, tj. prepisivanja, ili pretpostavka da, umjesto učenika, neko drugi može da uradi zadatak, treba da se imaju u vidu individulne razlike učenika, preopterećenost informacijama, da se stvori kontekst stvarnog života, podstiču društvene interakcije i da se nude različite aktivnosti koje navode na  razmišljanje (npr. da se nakon dobijenih informacija i vježbi, formuliše prijedlog, odnosno savijet za zaštitu čovjekove okoline, kao jedan od pragmatskih ciljeva).

Pored navedenog, veoma je važno da se koordinišu i usklade sadržaji poput gradiva ili lekcija, koji se prenose i sprovode u fizičkom prisustvu učenika, i oni koji se rade pomoću digitalnih kanala.

Da li je“ kombinovana nastava“ nova šansa za obrazovni sistem?

Istakla bih sljedeće:

1. Iskustvo nam pokazuje da su nastavnici, djeca i roditelji tokom nastave na daljinu usljed pandemije COVID 19 bili preopterećeni. Zbog toga treba da razmotrimo novi pristup nastavi. Srećom, ne treba da krenemo od nule, nego da uzmemo u obzir iskustva nastavnika koji su proteklih mjeseci koristili široku paletu online alata. Nakon izbora efikasnih digitalnih alata potrebno je nastavne sadržaje prilagoditi i koordinisati  i u online radu, i u učionici.

2. Bez obzira koji se oblik kombinovanog učenja u budućnosti nametne, važno je razumjeti da tradicionalnom modelu učenja nedostaje nešto, što će učenike adekvatno pripremiti za budućnost. Kombinovano učenje ima potencijal da popuni prazninu – ali samo ako se na njega gleda kao na rješenje ili sredstvo, a ne kao sam cilj. Tehnologije i virtuelno učenje nemaju efekat ukoliko pedagoško-didaktički aspekat nije na prvom mjestu. Da bi nastavnici izbjegli zamke koje su uobičajene za online učenje ili kombinovanu nastavu, nastavni proces mora biti dobro osmišljen, s fleksibilnijim pristupom planu i programu i pažljivim definisanjem uloge nastavnika.

3. S druge strane, nije jednostavno napraviti program koji podrazumijeva kombinaciju tradicionalne nastave u učionici i savremenog učenja na daljinu. Treba razmisliti o nastavnim materijalima, o programskom okruženju i strategijama funkcionisanja sistema, o realizaciji samog procesa nastave i učenja, o ocjenjivanju znanja učenika i provjeri kvaliteta rada. To je izuzetno kreativan proces koji potiče nastavnike da se oslanjaju na različite vještine koje su usavršili u učionici, dok razvijaju nove digitalne vještine rame uz rame sa svojim učenicima.

4. Zbog različitih mogućnosti koje pruža hibridno učenje povećava se i složenost njegovog sprovođenja. Osim odabira pravog omjera između online i tradicionalnog provođenja učenja treba da se suočimo s problemima i prednostima koje nose oba okruženja (online i tradicionalno).  Imamo više mogućnosti na raspolaganju  i treba razmisliti o tome kako se metodički može odabrati optimalna kombinacija.

Zaključak: Početak nove školske godine je pred vratima. Kvalitet „kombinovane nastave“ će najviše da zavisi od angažovanja pojedinačnog  nastavnika, s obzirom da u formalnom obrazovanju još uvijek ne postoji jedinstven pristup ovom obrazovnom modelu.

Na ovu temu ćemo sigurno još mnogo pričati, pisati i diskutovati u periodu koji je pred nama!

Autor: Adriana Švraka

Adriana Švraka, direktor Glossa – centra za njemački jezik. Osnovno i srednje obrazovanje je stekla u inostranstvu, a visoko na Univerzitetu u Banjoj Luci. Predavala je dug niz godina u raznim obrazovnim institucijama. Trener je i multiplikator Goethe-Instituta za stručna usavršavanja. Obučila je na stotine nastavnika sirom svijeta. Od 2003. se bavi metodikom i didaktikom vaspitno- obrazovnih procesa.  Od 2009.  razvija planove i programe za offline nastavu i razne formate nastave na daljinu (online učenje).

Možda će vas zanimati

Prijavite se na Newsletter

Prati naše aktuelne promocije, bitna dešavanja i novosti

Glossa Online logo

Kontakt

Pišite nam za sve dodatne informacije

Prijava za besplatan probni čas

Testiraj našu virtuelnu učionicu i nivo znanja