Dijete, roditelj i nastavnik! Nastava na daljinu – ko je glavna karika tokom Korone?

Podijelite članak

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on email

petak, 26. juna 2020.

Obrazovni sistemi širom svijeta zbog pandemije korona virusa se suočavaju sa velikim izazovima. Roditelji, djeca i nastavnici- zatečeni situacijom, u strahu i začuđeni- imaju svega  jedan izbor – nastava na daljinu. Škole u cijelom svijetu počele su sa „prebacivanjem“ na novi oblik učenja. Neki su se služili postojećim rješenjima, neki su razvijali vlastita, a neki su se snalazili i služili virtuelnim komunikacijskim kanalima, koji su im bili pri ruci. U ovom tekstu ću vam opisati prirodu ovog izazova i kako mu možete izaći u susret.

Muke sa nastavom tokom korone

Roditelji otvaraju nove mejl-naloge, odgovaraju na iste, prate školske programe na TV-u i svaki dan postavljaju ista pitanja: 

Da li si odgovorio nastavnicima? Kako s njima komuniciraš (Viber, Zoom, Google-Classroom, Facebook Messenger, Instagram, WhatsApp, Office 365…)? Da li si slikao zadatak i poslao? Kad imaš test? Treba li ti pomoć? Da li pratiš sve komunikacijske kanale? Da li si sve zadaće uradio? Da li treba da odgovaraš usmeno i preko čega? Da li ti je naporna ova nastava na daljinu? itd.

A bilo je i roditelja koji su po cijeli dan provodili za laptopovima i telefonima, radeći s djecom ili umjesto njih .

Moje kolege nastavnici proživljavaju sličnu priču – samo iz druge perspektive.

Šta nam kažu istraživanja tokom COVID-19 pandemije?

Brojna istraživanja koja su provedena u našem regionu na temu nastava na daljinu tokom pandemije, ukazuju na stepen zadovoljstva online nastavom.

Interesantan podatak, na koji sam naišla u jednom od istraživanja na uzorku od 1000 učenika viših razreda osnovne škole, pokazuje da za 71 odsto učenika online nastava predstavlja opterećenje. S druge strane, kod 88 odsto učenika prevladava osjećaj kompetentnosti i sklonost korištenju digitalnih medija.

GENERACIJA Z

Kao nastavnik njemačkog jezika s dugogodišnjim iskustvom u offline i online učionici sa svim uzrastima, razvijala sam sisteme, formate, planove i programe. Dodatno sam obučavala na stotine nastavnika i širom svijeta držala predavanja iz različitih oblasti. Na osnovu tog iskustva bih se osvrnula na izazove (ili poteškoće?) pred kojima se nalazimo u procesu učenja djece kao roditelj, ali i kao trener za stručna usavršavanja nastavnika.

Ovdje se nameću sljedeća pitanja:

Kako je moguće da su učenici opterećeni, a vladaju digitalnim medijima i osjećaju se dobro u virtuelnom svijetu? Zašto ih frustrira nastava na daljinu?

Mišljenja sam da je odgovor vrlo jednostavan i da nema veze sa korona virusom i prelaskom na nastavu na daljinu. 

Zato što mogu sve da guglaju i zašto bi onda učili! Oni mogu čak da guglaju da li smo uopšte dobar roditelj! 

To je ta „GENERACIJA Z“- kreativni, znatiželjni, ambiciozni!

Od najranije dobi imali su pristup tehnologiji i internetu, više nego druge generacije, i upoznati su sa aktuelnim vijestima i globalnim pitanjima.

Mnogi kažu da je obrazovanje i vaspitanje „GENERACIJE Z“ teško i frustrirajuće. Možda treba konačno da shvatimo da oni ne mogu da pruže ono što mi očekujemo, jer radimo i komuniciramo na zastarjeli način.

A šta znači zastarjelo, kad se sve mijenja brzinom svjetlosti?

Uglavnom radimo sa njma kao da inetrnet ne postoji i očekujemo rezultate u vaspitanju i obrazovanju kao u vrijeme kad nije bilo interneta! 

Šta treba da se mijenja i ko je glavna karika?

Budimo iskreni, nema puno izbora, osim da se mijenjamo mi!

Sad više nije ni važno da li ćemo se baviti isključivo online nastavom ili nastavom u učionici – princip je isti:

1. Treba da se bavimo izborom digitalnog alata ili sistemima za online učenje (LMS – Learning Management System) i da vješto upravljamo sa svim potencijalima koji stvaraju  interakciju, nude sadržaje i zadatke online i kombinovanoj nastavi. Treba da se bavimo digitalnom komunikacijom tj. „digitalnim govorom tijela“, da bi nastava na daljinu bila uspješna. Zanemarimo uputstva iz knjiga koje čitamo za offline svijet. Dobru komunikaciju čini 7 % šta kažemo (izgovoren tekst), 38% kako kažemo (boja glasa, jačina, tonalitet, pauze), 55% govor tijela (gestikulacija, mimika, udaljenost sagovornika…).

2. Treba da se bavimo ulogom koju ima nastavnik: on više nije nosilac svih informacija, a konkurencija su mu internet i moderna tehnologija. U skladu s tim, on postaje tutor, mentor, trener ili vodič.

3. Treba da se bavimo činjenicom da knjiga, kao predmet interesovanja djece, skoro da i ne postoji. Djeca čitaju knjigu kako bi reprodukovali znanje za ocjenu, a ne kako bi usvojili i primijenili znanje. Naša djeca su u GUGLERI! Od izuzetnog značaja je da nauče da nije sve relevantno što pročitaju na internetu i da te informacije mogu potvrditi kombinovanjem iz više izvora: knjige i interneta.

4. Treba da se bavimo time kako da ih naučimo da upravljaju informacijama i prikupljaju podatke, te  kako du uče  u kontekstu i iz konteksta. Microlearning (mikro učenje) može podstaći dijete da prilagodi i organizuje sadržaje. Njemu je neophodna informacija da bi odgovorilo na konkretno pitanje ili riješilo problem. Ljudi obično očekuju da istog trenutka dobiju odgovor. Dijete treba da bude u mogućnosti da brzo obradi osnovne informacije i nađe rješenje. 

5. Treba da se bavimo načinom pružanja pomoći djeci da kreiraju ideje koje se u određenim okvirima mogu povezati sa stvarnim svijetom. 

6. Treba da se bavimo načinom podučavanja djece kritičkom mišljenju, na osnovu kojeg će naučiti kako da donose odluke i uspješno komuniciraju.

7. I za kraj, djecu treba da dovedemo na taj nivo da sami sebi postave kritičko pitanje: 

Zašto ja ovo učim? 

Sposobnost odgovaranja na pitanja i sposobnost rješavanja problema predstavljaće dobar razlog za učenje.

Moramo da shvatimo šta roditelji i nastavnici treba da učine u pravi čas, te da više nismo najpametniji, niti smo jedini pravi izvor informacija. 

Borba protiv interneta, digitalizacije i modernih tehnoligija je uzaludna. Internet je iz korijena promijenio obrazovanje koje smo nekad poznavali. Današnji svijet potpuno drugačije funkcioniše! Nastava na daljinu ili kombinovana nastava postaju sastavni dio obrazovanja i vaspitanja.

Zbog djece moramo da realizujemo promjene, a ona su potrebne radi njihove budućnosti! 

Razmislite ko je glavna karika!

Autor: Adriana Švraka 

Adriana Švraka, osnivač i direktor Glossa – centra za njemački jezik. Osnovno i srednje obrazovanje je stekla u inostranstvu, a visoko na Univerzitetu u Banjoj Luci. Predavala je dug niz godina u raznim obrazovnim institucijama. Trener je i multiplikator Goethe-Instituta za stručna usavršavanja nastavnika njemačkog jezika. Od 2003. se bavi metodikom i didaktikom vaspitno-obrazovnih procesa, od 2009. razvija mnogobrojene sisteme za različite formate nastave na daljinu (online učenje).

Možda će vas zanimati

Prijavite se na Newsletter

Prati naše aktuelne promocije, bitna dešavanja i novosti

Glossa Online logo

Kontakt

Pišite nam za sve dodatne informacije

Prijava za besplatan probni čas

Testiraj našu virtuelnu učionicu i nivo znanja